
Evanđelje dana za srijedu, 15. siječnja 2025. godine: Ozdravi mnoge koje su mučile razne bolesti (Marko 1, 29-39)
Prvo čitanje:
Heb 2,14-18
Trebalo je da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Budući da djeca imaju zajedničku krv i meso,
i sam on — Krist —
tako postade u tome sudionikom
da smrću obeskrijepi onoga
koji imaše moć smrti, to jest đavla,
pa oslobodi one koji — od straha pred smrću —
kroza sav život bijahu podložni ropstvu.
Ta ne zauzima se dašto za anđele,
nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo.
Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan,
da milosrdan bude
i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu
kako bi okajavao grijehe naroda.
Doista, u čemu je iskušan trpio,
može iskušavanima pomoći.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 105,1-4.6-9
Pripjev: Gospodin se uvijek sjeća svojega Saveza.
Hvalite Gospodina, prizivajte mu ime,
navješćujte među narodima djela njegova!
Pjevajte mu, svirajte mu,
pripovijedajte sva njegova čudesa!
Dičite se svetim imenom njegovim,
neka se raduje srce onih što traže Gospodina!
Tražite Gospodina i njegovu snagu,
tražite svagda njegovo lice!
Abrahamov rod sluga je njegov,
sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!
On je Gospodin, Bog naš;
po svoj su zemlji njegovi sudovi!
On se uvijek sjeća svojega Saveza,
riječi koju dade tisući naraštaja:
Saveza koji sklopi s Abrahamom
i zakletve svoje Izaku.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.
Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike — a bijahu mnogi i razne im bolesti — i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.
Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio. (Marko 1, 29-39)
Evanđelje dana – komentar
Iz sinagoge je naš Gospodin pošao Šimunovoj kući. Šimunova punica je ležala u vrućici i Isus je bez riječi uhvati za ruku i pomogne joj ustati. Odmah je ozdravila. Čovjek je nakon vrućice obično slab. U ovom slučaju, Gospodin je nije samo ozdravio od vrućice nego i dao trenutnu snagu da poslužuje.
Tijekom dana su se proširile vijesti o Spasiteljevu prebivanju. Sve dok je bila subota, ljudi se nisu usuđivali donositi mu potrebite. Ali kad je zašlo sunce i prošla subota, pred vratima Petrove kuće nastala je gužva. Ondje su bolesnici i opsjednuti zlodusima iskusili snagu koja oslobađa od svake faze i oblika grijeha.
Isus je ustao još za mraka i povukao se na mjesto gdje je mogao biti neometan i provesti vrijeme u molitvi. Ako je Isus osjećao potrebu za tim jutarnjim razdobljem mira, koliko bismo je tek mi trebali osjećati! Molitva ne bi trebala biti pitanje osobne ugode nego samodiscipline i žrtve.
Iznenađuje nas da nije pošao natrag u grad nego je učenike poveo u obližnja mjesta, objašnjavajući im da i ondje mora propovijedati. Tako je Isus u sinagogama diljem Galileje pošao propovijedati i izgoniti zloduhe. (William MacDonald; prema “Komentaru Novoga zavjeta”)

