Na današnji dan, 5. rujna 1997. godine, u Calcutti je završio zemaljski život Majke Terezije, redovnice čije je ime postalo poznato daleko izvan granica Katoličke Crkve.
Imala je 87 godina. Danas, 29 godina nakon njezine smrti, njezina ostavština i dalje podsjeća da se veličina kršćanskoga života ne mjeri riječima, položajem ili bogatstvom, nego ljubavlju koju smo spremni darovati čovjeku pokraj sebe. Vatikan navodi da je nakon smrti dobila državni sprovod u Indiji te da je pokopana u matičnoj kući Misionarki ljubavi u Calcutti.
Rođena je 26. kolovoza 1910. godine u Skoplju kao Agnes Gonxha Bojaxhiu, u obitelji albanskoga podrijetla. Već je kao mlada djevojka osjetila snažan poziv prema redovničkom i misionarskom životu. S 18 godina napustila je obiteljski dom, pridružila se sestrama Loreto te potom otišla u Indiju.
Godinama je radila kao učiteljica, ali siromaštvo koje je svakodnevno gledala izvan zidova škole duboko ju je pogađalo. Godine 1946. doživjela je ono što je nazivala „pozivom unutar poziva“ – poticaj da svoj život još potpunije posveti najsiromašnijima. Napustila je dotadašnji način života i krenula među ljude koji su živjeli na ulicama Calcutte, među bolesne, napuštene i umiruće.
U najsiromašnijima tražila je Krista
Godine 1950. osnovane su Misionarke ljubavi, zajednica čija je posebna zadaća bila služiti onima o kojima se gotovo nitko nije želio brinuti. Djeca bez roditeljske skrbi, teško bolesni, ljudi na ulicama, gubavci i umirući postali su središte njezina služenja.
Za Majku Tereziju pomaganje siromašnima nije bilo samo humanitarno djelovanje. U čovjeku koji pati željela je prepoznati Krista. Upravo je ta duboka kršćanska motivacija bila u središtu njezina života. Sveti Ivan Pavao II. nakon njezine smrti podsjetio je da je njezin dan započinjao prije zore pred Euharistijom te da ju je molitva vodila prema siromašnima, napuštenima i umirućima.
Njezino služenje postupno je postalo poznato diljem svijeta. Nobelovu nagradu za mir primila je 1979. godine za svoj rad kojim je pružala pomoć ljudima koji pate. Nobelov odbor posebno je istaknuo poštovanje koje je pokazivala prema dostojanstvu svakoga čovjeka, uključujući najsiromašnije i umiruće.
Smrt nije završila njezinu poruku
Majka Terezija preminula je u petak, 5. rujna 1997. godine. Vijest o njezinoj smrti odjeknula je svijetom, a njezin grob ubrzo je postao mjesto molitve i hodočašća.
Njezino djelo nastavile su Misionarke ljubavi. Prema službenim podacima objavljenima prigodom kanonizacije, u trenutku njezine smrti zajednica je imala 3.842 sestre u 594 kuće u 120 država.
Crkva je njezin život prepoznala kao snažno svjedočanstvo svetosti. Papa Franjo proglasio ju je svetom 4. rujna 2016. godine, a njezin liturgijski spomendan slavi se 5. rujna.
No možda je najvažnije pitanje koje njezin život danas postavlja svakome od nas jednostavno: primjećujemo li čovjeka koji je pokraj nas?
Ne možemo svi otići na ulice Calcutte niti smo svi pozvani osnovati veliko djelo. Ali možemo primijetiti usamljenoga, nazvati osobu koju smo zaboravili, pomoći čovjeku u potrebi, oprostiti, saslušati i darovati svoje vrijeme.
Upravo u takvim malim djelima ljubav prestaje biti samo riječ.
Dvadeset i devet godina nakon smrti Majke Terezije njezin život ostaje podsjetnik da se vjera ne čuva samo u srcu – ona postaje vidljiva onda kada se pretvori u ljubav prema čovjeku.
Kratka molitva na spomendan svete Majke Terezije
Gospodine Isuse, nauči nas prepoznati Tebe u ljudima koje susrećemo. Daj nam srce koje neće prolaziti pokraj tuđe boli, nego će znati zastati, pomoći i ljubiti. Po primjeru svete Majke Terezije učini nas donositeljima Tvoje ljubavi ondje gdje vladaju samoća, siromaštvo i beznađe. Sveta Majko Terezijo, moli za nas. Amen.













