Zašto Bog dopušta napasti onima koji Mu pripadaju?
Mnogi misle da mir i izostanak borbe znače Božju prisutnost. No sveti Padre Pio uči upravo suprotno: duše koje su blizu Bogu najčešće doživljavaju najžešće kušnje.
Napast nije dokaz slabosti, nego znak da se duša približila Gospodinu toliko blizu da neprijatelj više ne miruje.
Kada duša krene prema Kristu, borbe postaju jače
Velik broj ljudi živi u prividnom miru iako su daleko od Boga. To nije znak pobjede, nego upozorenje: zlo se ne bori tamo gdje već ima vlast.
Suprotno tome, oni koji se iskreno obraćaju Bogu često dožive nove padove, sumnje i nutarnje borbe. Što se čovjek više približava Gospodinu, to neprijatelj jače napada.
Kušnje tada govore: ne zato što si slab, nego zato što si blizu Bogu.
Sveti ljudi trpjeli su najžešće napade zloga
Sveci oni najbliži Bogu najjasnije svjedoče ovu istinu. I Padre Pio, iako obdaren stigmatima i velikim milostima, vodio je teške borbe sa Sotonom.
Ponekad je i sam padao u sumnje, pitajući se pripada li uopće Gospodinu.
Upravo zato je njegovo svjedočanstvo tako snažno: što si bliži Bogu, to su kušnje snažnije.
“Ako želiš služiti Gospodinu pripremi se na kušnje” (Sir 2,1)
U knjizi Čudesni život padre Pija navodi se razgovor između Padre Pija i njegovog duhovnika, oca Benedetta. Padre Pio je pitao: Zašto Bog dopušta tako žestoke napade? Čemu to služi?
„Ako se odlučiš služiti Gospodinu, pripremi se na kušnje.”
Napadi znače da si u Božjoj službi.
Što si bliži Bogu, to borbe postaju veće.
Bog nikada ne dopušta kušnju veću od one koju možeš podnijeti.
Kušnja je nepogrešivi znak da te Bog prihvatio.
I dodaje: „Raduj se, jer kušnje potvrđuju da si Božji prijatelj.”
Zašto Bog dopušta kušnje? Padre Pio objašnjava
U pismu svojim duhovnim kćerima, Padre Pio daje duboko tumačenje:
Kušnje su vatra koja čisti dušu
Bog dopušta kušnje da bi dušu pročistio, ojačao i učinio je spremnom za nebo.
Poput umjetnika koji dletom oblikuje kamen, tako Bog kušnjama oblikuje one koje je izabrao.
Kušnje otkrivaju ono što ljudsko oko ne vidi
Neke naše slabosti, prikrivene poniznosti ili sitne navezanosti mogu biti nevidljive nama samima. Kušnje ih iznose na površinu kako bi bile iscijeljene.
Kušnja izgleda kao prljavština ali zapravo čisti
Padre Pio uspoređuje kušnju sa sapunom: kad se stavi na odjeću, čini se da ju prlja ali ju zapravo čisti.
Sveti Jakov jasno kaže: „Blago čovjeku koji ustraje u kušnjama, jer će primiti krunu života.” (Jak 1,12)
Naša ljudska narav bježi od križa i straha, ali Bog nagrađuje one koji se ne predaju. Kušnja nije kazna – ona je dokaz Božje ljubavi i izabranosti.
Zaključak Padre Pija
Nažalost, sve ove svete istine su teške za našu bijednu i slabu prirodu, koja bježi od križa i boji se svake sjene zla; a
li ovako je i nagrada za radost koja će biti dana samo onima koji ustraju u podnošenju sjena, uznemirenja, poteškoća i strahova kušnji: jer kada je ustrajao u kušnjama, primit će krunu života (Jas 1, 12b).
Biti kušan, stoga, kaže otac Pio, je očiti znak da je duša dobro prihvaćena od Gospodina. Zato, kušnje nisu kazne, nego dokaz ljubavi.
I zbog toga se moramo radovati. One su znak božanske naklonosti.
One su dokaz duši da je Bog želi testirati i kada vidi da je duša dovoljno jaka, da prekine borbu i isplete krunu slave.”
Padre Pio tvrdi: Biti kušan znači biti dobro prihvaćen od Boga. Ne zato da te Bog kazni, nego zato da te priprema za nebesku slavu.
Zato se, po riječima ovog svetca, vjernik može radovati: kušnje nisu dokaz Božje udaljenosti, nego Njegove blizine.
