U svojoj homiliji za misu na Pepelnicu, koju je pročitao kardinal Angelo De Donatis, papa Franjo ističe kako naše polaganje pepela potiče na unutarnji pogled i podsjeća na našu krhkost – “od praha smo stvoreni i u prah ćemo se vratiti”.
Pepeo u nama “oživljava sjećanje na ono što jesmo”, ali i “nadu u ono što ćemo biti”. Tako je papa Franjo započeo svoju propovijed za ovogodišnju liturgiju na Pepelnicu, održanu u rimskoj bazilici svete Sabine.
Budući da je Papa trenutno u bolnici na liječenju obostrane upale pluća, njegovu je homiliju pročitao kardinal Angelo De Donatis, glavni penitencijar Apostolske penitencijarije.
Govoreći usput prije nego što je održao propovijed, kardinal De Donatis pozvao je nazočne da poslušaju riječi pape Franje za ovu prigodu i rekao: “Osjećamo se duboko sjedinjeni s njim u ovom trenutku, i zahvaljujemo mu za ponudu njegove molitve i njegove patnje za dobro cijele Crkve i cijelog svijeta.” prenosi Vatican News.
Ljudska krhkost
Papa je započeo usredotočujući se na načine na koje nas polaganje pepela podsjeća na dublje stvarnosti o nama samima.
“Saginjamo glave da primimo pepeo”, rekao je, “kao da gledamo sebe, da gledamo u sebe. Doista, pepeo nam pomaže podsjetiti da su naši životi krhki i beznačajni: prah smo, od praha smo stvoreni i u prah ćemo se vratiti.”
Ta krhkost ima mnogo oblika, rekao je Papa: umor, slabosti, strahovi, neuspjesi, neuspjeli snovi, bolest, siromaštvo, patnja i, naravno, smrtnost.
Iako ponekad pokušavamo pobjeći od ove stvarnosti, rekao je papa Franjo, posipanje pepela nas “podsjeća tko smo”.
To je dobro za nas, naglasio je – pomaže u sprječavanju narcizma i vraća nas u stvarnost, čineći nas “poniznijima i dostupnijima jedni drugima”.
Naša nada
Međutim, iako nas pepeo podsjeća na našu krhkost, rekao je papa Franjo, on nas također podsjeća na naše razloge za optimizam.
“Pepeo nas podsjeća”, rekao je Papa, “na nadu na koju smo pozvani u Isusu, Sinu Božjem, koji je na sebe uzeo prah zemaljski i uzdigao ga u visinu neba”.
Takva je nada važna, rekao je papa Franjo, jer bez nje riskiramo “pasivno podnijeti krhkost našeg ljudskog stanja” i, pred vlastitom smrtnošću, “tonuti u tugu i pustoš”.
Papa Franjo je svoju propovijed završio pozivom da se „vratimo Bogu svim srcem“.
“Stavimo ga u središte naših života”, rekao je Papa, “tako da sjećanje na ono što jesmo – krhki i smrtni poput pepela razasutog po vjetru – konačno može biti ispunjeno nadom uskrslog Gospodina.”
