Predivna je današnja tema našeg razmatranja o nedužnom srcu i čistoj nakani.
Mudro nas uči Kempenac:”Na dva se krila diže čovjek nad zemlju, naime čistoćom i nedužnošću. Čistoća mora biti u nakani, nedužnost u čuvstvu. Čistoća ima Boga za cilj, nedužnost ga dohvaća i kuša.”
Ako smo ikada doživjeli doticaj Ljubavi koja nije mjerljiva s bilo čime ovozemaljskim, a to je bezuvjetna Ljubav Božja, tada možemo razumjeti ove Kempenčeve riječi.
Kada mi grešni ljudi posvijestimo da je samo čisto srce dom Božji, tada krećemo u avanturu upoznavanja svojih tamnih strana i zlih nagnuća te dopuštamo Bogu da čisti naše srce.
Tada srce kameno od grijeha postaje nedužno srce u koje Gospodin sve više navraća. Oslobađajući se spona i jarma grijeha kojim nas je đavao opteretio, našim iskrenim pokajanjem Isus nas oslobađa i ujarmljuje sa sobom. Tada naše srce postaje nedužno, a nakane čiste.
Pomozi mi Oče da moje nakane budu čiste i srce nedužno.
