‘Tko je taj?”, pitali su se učenici. Tko je za mene Isus? Što je more koje, razbacano olujom, prijeti mom duhovnom postojanju?
Prvo čitanje:
Am 3, 1-8: 4.11-12
Gospodin Bog govori: tko da ne prorokuje?
Čitanje Knjige proroka Amosa
Počujte, sinovi Izraelovi, ovu riječ koju Gospodin zbori protiv vas, protiv svakoga roda što ga izvedoh iz zemlje egipatske: Među svim plemenima zemaljskim samo vas poznah, zato ću vas kazniti za sve grijehe vaše. Idu li dvojica zajedno da se ne dogovore? Riče li lav u šumi ako plijena nema? Reži li lavić u brlogu ako ništa ne ulovi? Pada l’ ptica na zemlju ako na njoj zamke nema? Diže li se mreža sa zemlje ako se ništa ne uhvati? Trubi li truba po gradu da se narod ne uzbuni? Hoće li kob pogoditi grad ako je Gospodin ne pošalje? Ništa ne čini Gospodin Bog a da osnove svoje ne otkrije slugama svojim prorocima. Lav riče: tko da se ne prestravi? Gospodin Bog govori: tko da ne prorokuje? Obarah vas ko što Bog obori Sodomu i Gomoru, bijaste ko glavnja iz ognja istrgnuta, pa ipak se ne obratiste k meni — riječ je Gospodnja. Stog ću, Izraele, ovako s tobom postupiti, i jer ću tako s tobom postupiti, pripravi se, Izraele, da susretneš Boga svoga! Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 5,4b-8
Pripjev: Gospodine, u svojoj me pravdi vodi!
Zorom ti već lijem molitve u nadi čekajuć, jer ti nisi Bog kom je nepravda mila: zlobniku nema boravka s tobom, opaki ne mogu opstati pred tvojim pogledom.
Mrziš sve koji čine bezakonje i uništavaš lažljivce. Krvopija i varalica Gospodinu se gadi.
A ja ću po velikoj dobroti tvojoj unići u Dom tvoj; past ću ničice pred svetim Duhom tvojim, Gospodine, prepun poštovanja.
Evanđelje:
Mt 8, 23-27
Ustade, zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Kad Isus uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici. I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao. Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: »Gospodine, spasi, pogibosmo!« Kaže im: »Što ste plašljivi, malovjerni?« Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. A ljudi se u čudu pitali: »Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?«
Evanđelje dana – komentar
Poput učenika, mnogo puta će nam se dogoditi da živimo usred oluja. A oluje naših života, naše bijede i padovi, naši porazi i neuspjesi, bolesti i patnje, izvlače našu ranjivost na vidjelo. I u isto vrijeme otkrivaju gdje smo položili svoje vrijednosti.
Problem s učenicima je taj što su bili uplašeni tom olujom, bojali su se. Oni misle da je Krist, unatoč tome što je bio s njima, zapravo postao nezainteresiran, da ih je napustio. “Zar te nije briga ako izginemo?” kažu. A on im odgovara: Zašto se bojite, ljudi malovjerni?
Suočen s olujama života, kršćanin može imati stav koji očekuje kontinuirani, stalni, invazivni Božji zahvat. Ili, imati stav vjere. Gospodin od nas traži nutarnje sazrijevanje: prijeći od djeteta koje prigovara i ljuti se jer mu se čini da otac ne obraća pažnju na njega, do djeteta koje vjeruje, koje se prepušta očevu naručju. U životu kršćanina događa se isto što i djetetu koje uči hodati. Korak, drugi, padne, ustane. Uvijek pod budnim okom oca koji ga hrabri, podiže, ali ga ne nosi posvuda da ne pati.
U našim olujama moramo ići Gospodinu, Njemu se uteći, jer On je uvijek uz nas, ali ne toliko da tu oluju otkloni, nego da nam pomogne rasti, sazrijevati. Možda smo u toj oluji mi ruka koja pomaže drugima da hodaju; čamac gdje mogu sresti tog Boga koji nas nikada ne zaboravlja.
