Mnogo dano, mnogo iskano“ poziv na vjernost u korištenju Božjih darova
„Komu je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati“ poziv na odgovornost i svjesno upravljanje darovima koje smo primili od Boga.
Isus nam poručuje da odgovorno upravljamo onim što nam je dano, bilo da se radi o talentima, vremenima, prilikama ili materijalnim dobrima. Ova poruka nije samo poziv na svijest o vlastitim darovima, već i na svijest o odgovornosti prema Bogu i drugima.
Neka nas Gospodin blagoslovi u ovoj liturgiji i pomogne nam da živimo u skladu s njegovim voljom, odgovorno koristeći darove koje smo od njega primili.
Prvo čitanje: Rim 6,12-18
Sebe od mrtvih oživjele, predajte Bogu.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Neka ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude; i ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde, nego sebe, od mrtvih oživjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti. Valjda grijeh neće vama gospodovati! Ta niste pod Zakonom nego pod milošću! Što dakle? Da griješimo jer nismo pod Zakonom nego pod milošću? Nipošto! Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: bilo grijeha – na smrt, bilo poslušnosti – na pravednost. Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni; da, oslobođeni grijeha, postadoste sluge pravednosti. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 124,1-8
Pripjev: Pomoć je naša u imenu Gospodnjem.
Da nije Gospodin za nas bio neka slobodno rekne Izrael da nije Gospodin za nas bio: kad se ljudi digoše proti nama, žive bi nas progutali.
Kad je uskipio bijes njihov na nas, voda bi nas prekrila; bujica bi nas odnijela, vode pobjesnjele sve nas potopile. Blagoslovljen Gospodin koji nas ne dade za plijen zubima njihovim!
Duša je naša poput ptice umakla iz zamke lovačke: raskinula se zamka, a mi umakosmo! Pomoć je naša u imenu Gospodina koji stvori nebo i zemlju.
Vezani članci:
Darovi Duha Svetoga u svakodnevnom životu 14. lipnja 2026. 14:36 Kršćanski život nije samo izvršavanje vjerskih obveza ili povremena molitva. On je prije svega poziv na duboko zajedništvo s Bogom…
Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite, Sin Čovječji dolazi.«
Nato će Petar: »Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?« Reče Gospodin: »Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok?
Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi. Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim. No rekne li taj sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima.
I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca.
Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati!« Riječ Gospodnja.
Komentar Evanđelja
„Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati“
Isusove riječi podsjećaju nas da sve što imamo — život, vjeru, sposobnosti, obitelj, zdravlje, pa i vrijeme — nisu samo naši, nego darovi koje nam je Bog povjerio. A s darom uvijek dolazi i odgovornost.
U prispodobi Isus govori o gospodaru i slugama, ali poruka je jasna: svatko od nas je upravitelj onoga što mu je Bog povjerio. To može biti posao, služba, obitelj, župa, talenti, novac ili jednostavno dobra riječ koju možemo uputiti drugome.
Bog ne traži savršenstvo, nego vjernost. On očekuje da budemo budni i odgovorni, da činimo dobro i kad nas nitko ne gleda, da živimo po savjesti i da srcem služimo drugima.
»Blago onome sluzi kojega gospodar, kada dođe, nađe da tako radi.« To znači – blago onome koji živi u stalnoj svijesti da mu je sve povjereno, a ne dano zauvijek.
Za nas kršćane ovo je poziv da svakodnevno ispitujemo sebe: – Jesam li zahvalan za darove koje imam? – Koristim li ih za dobro drugih? – Jesam li vjeran u malim stvarima?
Jer, kako kaže Isus: „Kome je mnogo dano, od njega će se mnogo iskati.“ To nije prijetnja, nego poziv na rast, zrelost i ljubav. Onaj tko više zna, tko je više primio – pozvan je više i ljubiti, više služiti, više davati.
Bog ne traži da nosimo više nego što možemo, ali nas podsjeća: svaki dar postaje blagoslov tek kad ga dijelimo.
