Evanđelje dana za ponedjeljak, 13. siječnja 2025. godine: Obratite se i vjerujte evanđelju! (Marko 1, 14-20)
I. tjedan kroz godinu
ČITANJA: Heb 1,1-6; Ps 97,1.2b.6.7c.9; Mk 1,14-20
Prvo čitanje:
Heb 1,1-6
Bog nam progovori u Sinu.
Početak Poslanice Hebrejima
Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima u prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega, Njega po kome sazda svjetove. On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama; postade toliko moćniji od anđela koliko je uzvišenije nego oni baštinio Ime. Ta kome od anđela ikad reče: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin. A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji. Riječ Gospodnja.
Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja, nek se vesele otoci mnogi! Pravda i pravo temelj su prijestolja njegova.
Nebesa navješćuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu. Poklonite mu se, svi anđeli!
Jer ti si, Gospodine, Svevišnji — nad svom zemljom, visoko, visoko nad bozima svima.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!« I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima, i otiđu za njim. (Marko 1, 14-20)
Evanđelje dana – komentar
Isus započinje svoju službu naviještanjem evanđelja ili radosne vijesti. Njegov dolazak bio je “punina vremena”, jer je On glasnik obećan u Starom zavjetu (Galaćanima 4, 4, Efežanima 1, 10). Isus ponavlja poruku Ivana Krstitelja: “Obratite se i vjerujte evanđelju!”
Naglasak Markova evanđelja je da je Isusov dolazak evanđelje, “radosna vijest”, izraz koji se u prvih petnaest stihova evanđelja pojavljuje tri puta.
U današnjoj priči On poziva četiri ribara na Galilejskom moru — Šimuna Petra, Andriju, Jakova i Ivana. Već ih je bio sreo; zapravo, postali su mu učenicima na samom početku njegova poslanja (Ivan 1, 40-41). Odmah su ostavili svoj unosan ribarski posao kako bi pošli za njim. Njihova je poslušnost bila trenutačna, požrtvovna i potpuna. Začuđujuća značajka priče je da su slijedili Isusa bez pojma kamo će to dovesti.
Vrlo malo znamo o podrijetlu bilo kojeg od učenika koje Isus poziva. Četvorica u današnjoj priči bili su ribari. Matej je bio carinik (Matej 9, 9). Što je ostalih sedam radilo prije nego što je Isus došao u njihove živote? Ne znamo točno.
Koliko možemo zaključiti, dvanaest osoba koje je Isus pozvao da budu Njegovi suputnici bili su obični ljudi. Isus nije provjeravao pozadinu kako bi odredio razinu kvocijenta inteligencije, financijsku oštroumnost, profesionalne vještine ili teološko obrazovanje. Odabrao je ljude poput tebe i mene. Nadalje, Njegovi su učenici bili sve samo ne savršeni. Puno puta su Ga pogrešno razumjeli. Često su oklijevali slijediti Ga. Juda ga je izdao, a Petar ga se odrekao. Ali to bi bile osobe koje će nastaviti Isusovo djelo na zemlji nakon Njegovog odlaska – obični ljudi, poput vas i mene. Bili su pozvani. Mi postajemo ribarima ljudi slijedeći Krista. Što smo mu sličniji, to ćemo uspješniji biti u pridobivanju drugih za Njega. Naša je odgovornost ići za Njime; On će se pobrinuti za sve ostalo.
Nadalje, prvi Isusovi učenici bili su “sjevernjaci” iz sjeverne provincije Galileje. Glavni grad Izraela bio je Jeruzalem – vjersko središte s hramom. Nije ni čudo da je Isus bio dočekan s takvim skepticizmom kada je sa svojim galilejskim prijateljima otputovao u Jeruzalem iz svog doma u Galileji. Vjerske vođe u Jeruzalemu su smatrale Isusa “autsajderom”.
Koliko znamo, Isus je svakog je učenika izabrao i pozvao osobno. Vjerujemo da Bog svakoga od nas poziva. O “Božjem pozivu” često govorimo preusko, kao da Bog poziva ljude samo u crkvenu službu (biskupi, svećenici, đakoni …). To je istina, ali Božji poziv nije ograničen samo na svećenstvo. Svatko od nas treba biti Božji radnik na Njegovoj njivi. Njegov Duh nas za tu službu osposobljava.
