Čitanje Evanđelja za 12. rujna donosi jedno od najozbiljnijih Isusovih pitanja upućenih onima koji ga žele slijediti: „Što me zovete: ‘Gospodine, Gospodine!’, a ne činite što zapovijedam?“

Tim riječima Isus vjeru izvodi iz područja lijepih riječi i stavlja je pred stvarnost svakodnevnog života. Nije dovoljno govoriti o Bogu, poznavati Sveto pismo ili se nazivati vjernikom.

Vjera pokazuje svoju snagu tek kada Božja riječ počne mijenjati naše odluke, odnose, govor i postupke. Isus zato govori o stablu koje se poznaje po plodovima i kući koja opstaje samo ako ima čvrst temelj. Obje slike vode prema istoj poruci: ono što nosimo u srcu prije ili poslije postaje vidljivo u našem životu.

Evanđelje dana – Lk 6,43-49

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima:

„Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom, niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga. Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.

Što me zovete: ‘Gospodine, Gospodine!’, a ne činite što zapovijedam? Tko god dolazi k meni te sluša moje riječi i vrši ih, pokazat ću vam kome je sličan: sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen.

A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuću, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagrađena. A koji čuje i ne izvrši, sličan je čovjeku koji sagradi kuću na tlu bez temelja; nahrupi na nju bujica i umah se sruši te bude od te kuće razvalina velika.“

Riječ Gospodnja.

Evanđelje dana – komentar

Isus danas ne pita koliko smo njegovih riječi čuli, nego koliko ih je postalo dijelom našega života. Upravo se tu nalazi razlika između vjere koja ostaje samo na usnama i vjere koja čovjeka iznutra mijenja.

Slika stabla vrlo je jednostavna, ali snažna. Stablo ne može dugo skrivati kakvo je jer ga plod na kraju otkriva. Tako je i s čovjekovim srcem. Ono što dopuštamo da u njemu raste postupno izlazi kroz naše riječi, ponašanje i odnos prema drugima.

Ako srce hranimo ljutnjom, zavišću, osudom i nepraštanjem, posljedice će se prije ili poslije pokazati. Ako ga otvaramo Kristu, molitvi, Božjoj riječi, milosrđu i praštanju, i ti će plodovi postati vidljivi.

Zato Isus kaže da usta govore iz obilja srca. Naše riječi nisu nevažne. Način na koji govorimo o drugima, kako reagiramo kada nas netko povrijedi i što izlazi iz nas kada stvari ne idu prema našim željama može nam pokazati što se zapravo događa u dubini našega srca.

No Isus ide još dalje. Postavlja pitanje koje ne dopušta skrivanje iza vanjske pobožnosti: zašto ga nazivamo Gospodinom ako ne želimo živjeti ono što nam govori?

Možemo imati križ na zidu, moliti svaki dan, odlaziti na misu i poznavati mnoge molitve, a ipak se opirati Isusu upravo ondje gdje nas njegova riječ najviše izaziva.

Možemo moliti za oproštenje, a odbijati oprostiti. Možemo govoriti o ljubavi, a lako osuđivati. Možemo tražiti Božju volju, ali samo dok se podudara s našom.

Isus time ne odbacuje čovjeka koji pada i ponovno ustaje. On upozorava na nešto drugo: na opasnost vjere koja se zadovoljava riječima, ali ne želi obraćenje.

Kad dođe bujica, pokazuje se koliko je temelj dubok

Isus ne obećava da kuća izgrađena na stijeni neće doživjeti oluju. Bujica dolazi i na jednu i na drugu kuću. Razlika je u tome što jedna opstaje.

To je važna poruka za svakoga tko prolazi kroz bolest, gubitak, razočaranje, strah ili neku drugu životnu kušnju. Vjera ne znači da nas teškoće neće pogoditi.

Ona znači da usred teškoća imamo temelj koji nije nestao zajedno s našom sigurnošću. A taj temelj je Krist.

Kuća se ne učvršćuje tek kada počne nevrijeme. Temelj se gradi prije oluje: svakodnevnom molitvom, slušanjem Božje riječi, sakramentalnim životom, praštanjem, poniznošću i konkretnim odlukama da ćemo slijediti Krista i onda kada je to zahtjevno.

Zato današnje Evanđelje nije samo upozorenje. Ono je i poziv da ponovno pogledamo gdje gradimo svoj život. Ako otkrijemo da smo nešto gradili na pijesku, nije kasno vratiti se Kristu.

On nas ponovno poziva da kopamo dublje i svoj život položimo na temelj koji može izdržati i ono što sami ne možemo.

Kratka molitva

Gospodine Isuse, ne želim Te slijediti samo riječima. Daj mi srce koje sluša Tvoju riječ i snagu da je živim kada je teško. Očisti moje srce od svega što ne donosi dobar plod i budi čvrsti temelj moga života. Kada dođu kušnje, sačuvaj me u vjeri i ne dopusti da se udaljim od Tebe. Amen.