I istoga se trena, dok je (Petar) još govorio, oglasi pijetao. I okrene se Gospodin i pogleda Petra. I sjeti se Petar Gospodinove riječi, kako mu bijaše rekao: „Prije negoli se pijetao oglasi, zanijekat ćeš me tri puta.“ I iziđe Petar van i gorka zaplaka.
Luka 22,60-62
Te noći je u Jeruzalemu bilo prohladno. Zbog toga je u dvorištu velikog svećenika zapaljena vatra.
Petar je stajao kraj nje grijući se zajedno s nekim vojnicima i slugama. U isto dvorište uveli su i Isusa. Ondje su ga ispitivale židovske vođe, i ondje su mu se izrugivali i udarali ga. S jedne strane vidimo vojnike, sluge i Petra, kao drugog Isusa Krista.
Svoju ulogu imao je i jedan pijetao. Čudan prizor!
Dok se grijao kraj vatre, Petra je primijetila neka sluškinja i ustvrdila da je on jedan od Isusovih pratilaca. Uskoro nakon toga prepoznao ga je još netko, rekavši: „I ti si jedan od njih.“ Sat kasnije je netko treći sa sigurnošću izjavio: „Uistinu, i ovaj je bio s njim.“ No Petar je žestoko zanijekao da je on jedan od Isusovih učenika tvrdeći da ga čak ni ne poznaje. Upravo u tom trenutku zakukurikao je pijetao. Gospodin Isus je pogledao Petra i Petar se prisjetio.
Isus „pogleda Petra“. Taj pogled nije otkrivao predviđanje ili razočaranje, jer je Isus znao „sve što će mu se dogoditi“ ( Ivan 18,4 ). Bio je to pogled razumijevanja, pogled pun tuge.
Isus je Petru ozbiljno bio prorekao to odricanje i pijetlovo kukurikanje, no Njegov pogled je bio i pogled ljubavi i nade. On ne samo što je dirnuo Petrovo srce, nego ga je potaknuo na to da promijeni svoje putove.
