Molitva je poziv na suradnju s Isusom. U molitvi neprestano predstavljamo sebe i svoje potrebe pred Bogom. Međutim, molitva se ne odnosi samo na nas.
Kao članovi vjerske zajednice, molimo se i za potrebe drugih. Molimo se za ljude i s ljudima. Tijelo Kristovo je tijelo molitve. U Mateju 21,12 Isus obećava da će naše molitve imati učinak.
Naše molitve mogu promijeniti životna iskustva ljudi. Božji blagoslovi mogu biti udijeljeni, a bolesni mogu ozdraviti. Molitve pravednika su moćne i učinkovite, prema Jakovljevoj poslanici.
Biblija stalno potvrđuje da se Božja moć otkriva u životima ljudi kada se vjernici predaju molitvi. Ipak, unatoč tim tvrdnjama, ne vidimo uvijek da se te stvari događaju.
Što Biblija govori o snazi molitve?
Molitva je poziv na suradnju s Isusom. U molitvi neprestano iznosimo sebe i svoje potrebe pred Boga. Međutim, molitva se ne odnosi samo na nas.
Kao članovi vjerničke zajednice molimo i za potrebe drugih. Molimo za ljude i zajedno s ljudima. Tijelo Kristovo ujedno je i tijelo molitve. U Mateju 21,22 Isus obećava da će naše molitve imati učinak ako vjerujemo.
Naše molitve mogu promijeniti životna iskustva ljudi. Božji blagoslovi mogu biti udijeljeni, a bolesni mogu ozdraviti. Poslanica svetog Jakova podsjeća nas da je „mnogo djelotvorna usrdna molitva pravednika“ (Jak 5,16).
Biblija neprestano potvrđuje kako se Božja moć očituje u životima ljudi kada se vjernici predaju molitvi. Ipak, unatoč tim obećanjima, ne vidimo uvijek odmah rezultate.
Kada naše molitve naiđu na tišinu, možemo se zapitati jesu li bile plodne. Jeste li se ikada zapitali mijenja li molitva doista stvari?
Ako molimo za nečije ozdravljenje, a ono ne dođe onako kako očekujemo, znači li to da su naše molitve bile uzaludne? Takva pitanja često ispunjavaju srce vjernika.
No možemo li i tada vjerovati Božjem obećanju da nas čuje? Što znači kada se naše molitve čine neuslišanima? Možemo li vjerovati da molitva mijenja stvari čak i kada promjene još ne vidimo?
Molitvu često promatramo samo s ljudske strane, kao nešto što činimo ili izgovaramo. To nas može navesti na pomisao da snaga molitve ovisi o nama. Istina je drugačija.
Snaga molitve dolazi od Boga, koji nas nadahnjuje da molimo i djeluje svojom milošću kada Mu se obraćamo. Upravo Božja prisutnost razlikuje Gospodina od svakoga ljudskog idola ili lažnog božanstva.
Psalam 115,5-7 podsjeća da idoli nemaju života ni snage. Kada je Izrael izlazio iz Egipta prema Obećanoj zemlji, susretao se s narodima koji su štovali nemoćne bogove.
Nasuprot njima, Jahve je bio uz svoj narod. Zato Ponovljeni zakon 4,7 pita: „Koji je narod tako velik da bi imao bogove tako blizu sebi kao što je nama blizu Gospodin, Bog naš, kad god ga zazovemo?“
Bog čuje vapaj svoga naroda. Ne samo da sluša, nego i odgovara. Sveti Ivan piše: „I ovo je pouzdanje koje imamo u njega: ako što ištemo po njegovoj volji, uslišava nas.“ (1 Iv 5,14). Bog ne odgovara iz obveze, nego iz ljubavi prema svojoj djeci.
Molitva mijenja prije svega naše srce
Jedna od najljepših istina o molitvi jest da ona djeluje. Molitva nije samo lijepa misao ili religijski običaj. Ona mijenja živote ljudi. Knjiga Djela apostolskih puna je svjedočanstava o snazi molitve.
Apostoli nisu samo propovijedali Evanđelje, nego su kroz molitvu svjedočili Božju moć. Kada je umrla vjerna učenica Tabita, ljudi su pozvali apostola Petra.
Umjesto da ostane samo na riječima utjehe, Petar je kleknuo i pomolio se. Potom je rekao: „Tabita, ustani!“ Ona je otvorila oči i ustala. Luka bilježi da su zbog toga mnogi povjerovali u Gospodina (Dj 9,42).
Ovaj događaj podsjeća na Isusovo uskrišenje Jairove kćeri. Kada su svi mislili da je sve izgubljeno, Isus je ušao u njezinu sobu i rekao joj da ustane.
Djevojčica je odmah ustala i počela hodati. Time nam Sveto pismo pokazuje da Božja moć djeluje i kroz molitvu njegovih učenika.
U Novom zavjetu čitamo kako su Petar, Ivan, Barnaba, Pavao, Stjepan i Filip po Božjoj milosti molitvom donosili ozdravljenja i ohrabrenje mnogima.
Apostol Pavao piše da njegovo propovijedanje nije bilo samo u riječima, nego „u očitovanju Duha i snage“ (1 Kor 2,4).
Rana Crkva mijenjala je svijet jer je živjela u molitvi. I danas je lako prepoznati Božje djelovanje kada vidimo da je netko pronašao posao, ozdravio, pomirio se s bližnjima ili ponovno otkrio vjeru.
No najveće čudo koje molitva čini nije uvijek ono koje odmah vidimo izvana. Najveća promjena događa se u ljudskom srcu. Molitva nas približava Bogu, jača naše povjerenje u Njega i oblikuje nas da sve više živimo po njegovoj volji. Upravo u toj nutarnjoj preobrazbi skriva se njezina najveća snaga.
Apostolska služba nije se temeljila samo na riječima, nego i na očitovanju snage Duha Svetoga, kako piše: „I riječ moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u očitovanju Duha i snage“ (1 Kor 2,4).
Povijest potvrđuje da je prva kršćanska zajednica mijenjala svijet upravo zato što je živjela u molitvi i potpunom pouzdanju u Boga. Lako je vjerovati da molitva mijenja stvari kada njezine plodove jasno vidimo u svom životu kada netko pronađe posao, ozdravi od bolesti ili se obnovi narušeni odnos.
No, koliko god te promjene bile velike i dragocjene, one nisu najveći plod molitve. Njezina najveća snaga očituje se u promjeni ljudskog srca.
Molitva nas približava Bogu, jača našu vjeru, donosi mir i oblikuje nas da sve više živimo po njegovoj volji. Upravo u toj nutarnjoj preobrazbi skriva se njezina najveća moć.
