Jednom su u nekom kineskom gradu vlasti dale spaliti sve Biblije i kršćansku literaturu. No Biblije su debele knjige i gore sporo pa je neki promatrač uspio otrgnuti list iz jedne dok je gorjela.
Ishod toga je bilo to da je crkva iz toga grada godinama na raspolaganju imala samo tu jednu stranicu Svetog pisma. Bila je to stranica na kojoj je apostol Petar, nakon što je izjavio da je Isus Sin živoga Boga, dobio odgovor: „I sagradit ću na toj stijeni crkvu svoju i vrata pakla neće je nadvladati“
( Matej 16,18 ) . Stvarnost takvog obećanja moguće je iskusiti čak i kad su vjernici izloženi razularenom bijesu nekog totalitarnog režima. Od samog početka je crkva, svi koji vjeruju u Isusa Krista, imala nebrojene neprijatelje koje su htjeli razoriti: od rimskih careva do protukršćanskih vlada današnjice.
Carstva su prošla, ali je crkva ostala, ponekad se krijući ili prepuštajući progon. Ona trpi i od izrugivanja i bogohuljenja u naprednim zemljama u kojima vlada nemoral i bahatost. Nijedna crkva nije na strani Isusa, proslavljenog Pobjednika u Nebu.
Stoga ona strpljivo iščekuje Gospodinov povratak. „Budući da si čuo riječ o mojoj postojanosti, i ja ću te očuvati od trenutka kušnje koji ima doći na sav svijet … čvrsto drži to što imaš, da ti nitko ne uzme vijenac.“ ( Otkrivenje 3,10.11 ) .

